Djelić mozaika misli
Arletijanski blase
Blog
subota, rujan 3, 2011
 



Znanstveno je dokazano da su i žene i muškarci u prosjeku jednako ljubomorni. Od širokog spektra kojekakvih ljudi, od kojih su neki pomalo ljubomorni, neki luduju od ljubomore, neki su iskusili ljubomoru samo u jednoj ljubavnoj vezi, neki u svima...kada se svi ti različiti intenziteti iste emocije prikažu u golim brojevima, kada se izračuna običan prosjek, dobijemo upravo to - jednaki smo.

Ipak, razlikujemo se. Evolucijski psiholozi su dokazali da su žene ljubomornije na emocionalnu nevjeru, a muškarci na seksualnu. Što je i logično. Žene se susreću s problemom očinskog ulaganja (resursa) drugoj ženi i djeci. Muškarci se susreću s problemom sigurnosti očinstva. Iz ovog ispada da je žene evolucija učinila sponzorušama, ali to je već neka druga tema...

Ako vas znanstvena i evolucijska strana ljubomore zaista zanima, više o tome možete pročitati ovdje: http://www.bec.ucla.edu/papers/Harris_4-26-04.pdf ili pronaći linkove koji govore o sličnoj temi...

Moj cilj danas nije bio educirati dva i pol čovjeka koji ponekad navrate na ovaj blog, nego naravno, razglabati o sebi i pokušati to povezati sa znanstvenim dokazima... Pa tko pročita i složi se sa mnom, super. Tko se ne složi, svejedno me zanima vaše mišljenje. 

Ja volim reći za sebe da nisam ljubomorna, ako nemam neku čvrstu osnovu za to. Dakle, nisam jedna od onih luđaka koji ne daju partneru da izlazi van, druži se s prijateljima, pleše s različitim ljudima, stvara nove kontakte, ima prijatelje na fejsu suprotnog spola itd. Ne čitam poruke svom partneru i ne špijuniram mu mail. Ne pitam ga kuda ide i gdje je bio. Ne crasham nenajavljena njegova druženja s ekipom i ne pratim ga po gradu da provjerim kuda se smuca. Dakle, moje ponašanje spada u okvire normalnoga...

ALI...kad mu frendica nekoliko dana za redom skuha ručak! Ručak!! Eto ti ga, u meni se počne buditi malo zeleno čudovište, koje se inače vrlo rijetko pojavljivalo. I to zbog nekog glupog ručka. I sama sebi kažem da nisam normalna, ali mali vrag se i dalje zeleni. Pa si mislim, ima tu neke vibre, ne bih ja reagirala na ništa. Inače uvijek osjetim vibru... 

Svejedno sam si glupa i zakopavam zelenog u sebe. Vjerujem da na površinu nikad neće izaći, jer je to ispod moje časti. Pa zato racionaliziram:

Žene žele izbjeći emocionalno vezivanje njihovih partnera s drugim ženama, zbog toga što muškarci (ma kakvi god bili, alfa, beta, mačo, emo...), sklapaju ozbiljne veze s partnericama za koje gaje neke duboke emocije. A kada se o muškarcima netko brine (npr. pazi da budu siti), u njima se htjeli oni to ili ne, rađa nekakva naklonost prema toj osobi. U startu je ta naklonost bezazlena, no ukoliko žena poveća stupanj svoje brige, muškarac može razviti neke dublje emocije. I naravno da to u ovoj prvoj ženi može uzrokovati emociju ljubomore!

Pitam se ja sad, kuda od ove točke dalje? Kakvo ponašanje se očekuje? Zakopavanje emocija? Konfrontacija? Dramatični kravali?

Tu mi evolucijski psiholozi ne mogu pomoći... 

ferryboat @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 23, 2011
(ukoliko me poznajete, čitajte ovo kroz vlastito iskustvo sa mnom... ako me ne poznajete, zamislite da je ovo napisala neka osoba koja vas je povrijedila u nekom periodu života)

 

Kažu da je ono najbitnije sada i ovdje. Da treba uživati u trenutku, iskoristiti dan...
No ipak, moja prošlost me prati. Prvo vrlo suptilno kreira moj karakter, mijenja me i modelira. Iz prošlih iskustava sam učila i naučila puno. Učinila mnoge greške, naučila na njima, ponovila ih, pokušala izvući najpametnije iz njih i naposljetku ću ih vjerojatno opet ponoviti. No zbog njih sam se promijenila, na bolje ili lošije, tko zna... Desile su mi se mnoge divne stvari, iskusila sam oduševljenje, ushit, sreću, ljubav, privrženost, brigu... Ti trenuci su me uvjerili da postoje pozitivne strane ovoga svijeta i da svatko zaslužuje biti sretan.
Moja prošlost živi sa mnom. Govori mi da živim u skladu sa svojim željama. Da plovim u potrazi za srećom. Da i ja to zaslužujem. No, ja se svejedno brinem, ne želim luđački harati svijetom kako bih našla samo vlastito zadovoljstvo. Ne želim oštetiti druge na tome putu... Brinem. Pazim na sve koliko mogu... No na kraju, neki ipak bivaju povrijeđeni.
I njima ja postajem njihova prošlost... A oni moja... I koliko god mi je žao što sam ih povrijedila,  nadam se da će oni uspjeti izvući najbolje iz tog iskustva. Što se drugo može, nego naučiti  korisnu lekciju? I na kraju dana biti zahvalan na svim iskustvima koja su nam podarena?
Moja prošlost je dio mene! Sanjam je kako navlači masku svakodnevnice i tek se u najnevinijem trenutku pomoli u svoj svojoj punini, razjarena. Zastrašuje me. Pokušavam je ignorirati, ali ne uspijevam. Na kraju shvaćam da se moram pomiriti s njom... Ne treba je potopiti u sebe, nego integrirati u svoje ja. Moje akcije su nužno promijenile moje "ja"...Sada se moje "ja" mora pomiriti sa mojom svijesti o sebi...
Kako bolan period života! Kao da mi mravi prolaze tijelom i tisuće oštrica nepredvidivo visi nada mnom... 
Duhovi moje prošlosti... Nadam se da u sebi imate dovoljno dobrote oprostiti mi zbog mojih grešaka, moje bezobzirnosti, neprikladne opuštenosti, stavljanja sebe na prvo mjesto i praćenja vlastitih želja, potreba i vizija... Žao mi je što sam vas povrijedila u nekom trenutku vašega života. Žao mi je što ste patili, no znajte da sam, makar iz daljine i ja patila s vama (i još uvijek patim). Znajte da brinem i želim da budete sretni. Želim da vas moja iskustva sa mnom izmijene u korisnom i dobrom smjeru. Da naučite, da budete pametniji, plemenitiji, bolji ljudi.
Bogatstvo koje sam dobila tijekom svoje prošlosti je golemo, a pouke izvučene iz grešaka mnogobrojne... Ono što sam shvatila je da ne treba žaliti ni za čime! Zahvalna sam na svim dobrim i lošim iskustvima i izazovima! Sretna sam što sam ih sve proživjela! Sretna sam što sam patila i što sam uživala! Cijenim sve te trenutke, jer su me upravo oni formirali u osobu koja jesam. Osoba koja svu svoju osobnu prošlost ima u sebi i ne srami je se. Osoba koju prošlost ne određuje nego poboljšava. Osoba koja zna kako lekcije iz prošlosti primijeniti na budućnost. 
Na kraju dana, moja zahvalnost je golema!
A sada idem dalje, u nove pobjede, iskusiti novu sreću, naučiti nove lekcije i živjeti u ovom trenutku. Budite sretni zbog mene, kao što sam i ja sretna zbog vaše sreće u vašem trenutku! Sada i ovdje!
ferryboat @ 22:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 19, 2011
 

...kad rečenicu počne s "Ljubavi..." (a ja odmah shvatim da sam napravila neko sranje), i nastavi: "...ostavila si upaljen radio u autu cijeli dan." I ne naljuti se na mene i ne očita mi bukvicu nego se tome zajedno smijemo... I na kraju slegne ramenima i mirno kaže "Nadam se da će sutra ujutro moći upaliti"

*(ili je to pasivna-agresivna manipulacija?)

ferryboat @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Začin života...
  • ...ili kako bi moja draga prijateljica rekla... "prepuštanje trabunjanju"
  • Liječimo i sebe i druge puštajući riječi da polako teku iz nas... Rasplamsavamo strasti... Uhvatiti djelić mozaika mojih misli ne mora biti ništa posebno, a može biti divno. Ovisi o vama. A možda malo i o meni... Ipak... Sve je ovo blase.
Neka druga perspektiva
Neki linkovi
 
Index.hr
Nema zapisa.